top of page
  • Writer's pictureKatarina Bucu

Volonterske avanture među klusurom reke Gradac | Radna akcija "Šta nam teško"

“The smallest act of kindness is worth more than the grandest intention.”




18. 10. 2019.

Pod miholjskim suncem hodala sam hitro s namerom da kupim kartu za Valjevo. Sa rancem na leđima gde su bile upakovane sitne potrebštine za vikend nameren doprinosu prirodi nisam imala osećaj da je teže nositi srce u kome je bilo spakovano ushićenje. Zrnce straha zbog izlaza iz zone komfora. I na pretek želje za otkrivanjem nepoznatnog.


A šta sve donosi jedna karta?


Za neke obično parče papira koje se lako da zgužvati, za pojedince najbrži portal ka avanturi. Put ka samome sebi. Ključ ka još neotvorenim vratima.

Karta za Valjevo otvorila mi je vrata za nove osećaje. Divne duše. Nedotaknute predele. Čistoću davanja.

Premeštanje iz jednog autobusa u drugi. Kratka dremka. I jesenje šarenilo što se igra s mojim očima kroz staklo ko zna kojeg po redu autobusa, bilo je vredno da bi me dočekao svež večernji valjevski vazduh.

Pod točkovima autobusa leži nepoznato a u srcu treptaj što gazim njime.

Da bi me dočekala nova poznantstva. Topao krevet u istraživačkom centru Petnica. Srdačan pozdrav od strane volonterske zajednice Mladih istraživača Srbije i široki osmesi ostalih 100 volontera spremnih da kroz zabavu zasuku rukave!

Na kraju tog zamornog dana izazvan pretežno putem, sa osećajem radosti zbog sveže stečenih poznanstava ležem sa mišlju: Kakve se to volonterske avanture kriju u sutrašnjici, šćućurene u klisuri reke Gradac?


Foto: Mladi istraživači Srbije

19. 10. 2019.

S prvim zracima sunca, svanule su spremnost i namera da ovaj dan bude protkan neizmernim davanjem, krotkim koracima koji hodaju utabanim stazama posute paletom darova čarobne jeseni, novim pogledom koji seže preko zelenih prostranstava, širokih stabala i prozirnosti reke Gradac.

Čistoća davanja u volonterskim podvizima i pomaganja prirodi bila je prozirna kao i sama voda reke Gradac.

Foto: Mladi istraživači Srbije

Prepoznatljivi po crvenim majicama sa sloganom radne akcije “Šta nam teško” svaki pojedinac iz raznoraznih delova naše zemlje uputio se ka ostvarenju zajedničkog cilja – uređenju okoline reke Gradac. Uz tople pozdrave aktivista ekološkog društva Gradac, Društva istraživača „Vladimir Mandić – Manda“, Mladih istraživača Srbije i partnera nije nam teško bilo da se pokrenemo i krenemo u akciju!

Uređenje mrestilišta za ribe, skupljanje otpada, otklanjanje ambrozije, farbanje i postavljanje info tabli nisi bili teški zadaci ove akcije jer su oko njih lebdeli ustremljenost da prostor iza nas ostane i bude čist. Želja za osveštavanjem važnosti negovanja životne sredine, volontiranja i širenja značaja ogromnih rezultata iza kojih stoji timski rad.



Kolektivnost i timski rad prečice su do efikasnog i efektivnog obavljanja posla.

Nije bilo teško spustiti se 951 stepenicu do klisure jer osećaš goruću želju da se pomeriš i promeniš. (ali je bilo teško popeti se ponovo natrag :)) Nije bilo teško pokvasiti se jer osećaš čistu vodu što golica bosa stopala i nije bilo teško zasući rukave jer osećaš ispunjeno srce što priroda biva onakva kakva i treba da bude – čista, sjajna, netaknuta i što diše punim plućima.




Duboka tišina koja obitava u klisuri biva dirnuta jedino kada voz protutnja obroncima glomaznih stena.

A nakon završenog rada dočekala nas je topla i ukusna čorba kao i gulaš začinjeni bogatstvom ambijenta same klisure! Valjevsko pivo još uvek hladno i obavijeno svežinom i hladnoćom reke Gradac… Osmesi iznad svačijeg tanjira, drvene klupe i penušave priče obasipane različitim akcentima vijugle su se oko stolova.

Radost zbog uspešno obavljene akcije, zbog pomoći prirodi i zbog boravka u očaravajućoj prirodi nisu minuli ni kada su se kazaljke igrale oko jedanaestice iste te večeri i kroz pesmu, žive note gitare, široke osmehe slagali i poslednji deo tog bogatog iskustva.




20. 10. 2019.

Pod miholjskim suncem što je odlučilo da nas počasti, sa rancem na leđima sada je moje srce “teže” za još jedno iskustvo protkano nitima bogatstva, humanosti, dobrostivosti, raznolikosti… I makar ne mogla od njegove težine hitro hodati znam da stižem do svog odredišta…jer ono “šta nam teško” mi daje goriva. Pretvara nepoznato u poznato. Daje vetar u leđa. Jer “šta nam teško” stvara dovoljno mesta u mom džepu za neku novu, netaknutu kartu.


A šta sve donosi jedna karta?


Postani i ti deo sledeće akcije "Šta nam teško". U srcu imaš dovoljno želje za davanjem, kao i dovoljno prostora za poneko bogato i plemenito iskustvo! Jer što bi ti bilo teško? :)


Informiši se o akciji i zaprati mlade istraživače na fejsu i instagramu, kao i profil Šta nam teško!

17 views0 comments

Recent Posts

See All
bottom of page